- Ruža
Ružu nazivaju kraljicom cvijeća. Došla nam je iz Kine i po njoj je cijela porodica biljaka dobila naziv Rosaceae. Pošto je kraljica cvijeća ne čudi što su je mnogi moćnici još u srednjem vijeku odabirali za obilježje svoga roda na njihovim grbovima. Ružu možete naći i u literaturi i likovnoj umjetnosti kao čestu temu. Prije se više vodila briga kako bi se postigao zadivljujući izgled, (i zanemaren je miris) no danas se više uzgajaju vrste koje mirišu i otporne su na bolesti.
Postoji preko 25000 vrsta ruža različitih boja, mirisa i oblika. Ruža voli sunčana i prozračna mjesta, a rastu na različitim vrstama tla, iako im najviše odgovara glinasto tlo. Postoje vrste kojima odgovara rast u sjeni. Kada je o zalijevanju riječ, ruže je potrebno zalijevati većim količinama vode koja će doprijeti u dubinu i na taj način postati dostupna korijenju u dubljim slojevima.
Ljepota i ljekovitost koje osvajaju
Ružine latice sadrže eterična ulja, tanine, šećer, limunsku, jabučnu, vinsku i jantarnu kiselinu te niz aromatičnih djelotvornih tvari. Čaj od cvijeta ruže koristi se uvijek kada je potreban prirodni način liječenja. Izvanredno je sredstvo za grgljanje kod bolesti grla, upale i otoka glasnica. Njime se može ispirati nos kod teških prehlada, a učinkovito regulira crijevnu mikrofloru poremećenu uzimanjem antibiotika. Primjenjuje se i u ginekologiji kod pojave bijelog pranja. Ružin čaj čisti jetru, poboljšava njezin rad i jača živce, a samim tim osigurava miran san. Kupanje u ružinu odvaru blaži nadražaj kože, posebno na mjestima zahvaćenima ekcemom. Zato postoji izreka: "Kada koža prži, obrati se ruži". Od ružinih latica pripremaju se i kupke za smanjenje reumatskih bolova.
Ljekovitost ružina cvijeta bila je poznata i Aviceni. On ga je koristio u liječenju tuberkuloze pluća. I znameniti francuski travar Maurice Messegue, u svoje vrijeme osoba svjetskoga glasa, najviše je zagovarao liječenje ružama. U Europi poznat bugarski travar Dimitar Karaivanov sastavio je recept za izradu ružina octa. Prema njegovim uputama, 125 g svježih latica ruže treba preliti jednom litrom kvalitetna bijeloga vinskog octa i ostaviti da odleži devet dana. Ocat je upotrebljiv za obloge i umivanje kod oštećenog tena. Posebno se pokazao učinkovit za ublažavanje svrbeža raznog podrijetla, pri ispiranju upaljenih desni i uklanjanju staračkih pjega.
Turska ruža (đul ruža, Rosa damascena) najviše se uzgaja u Bugarskoj za proizvodnju ulja. Za jednu litru potrebno je oko 3000 kg cvjetnih listića, pa je zbog toga ulje vrlo skupo. Upotrebljava se za izradu parfema i likera. Iz istoga razloga ruže se uveliko uzgajaju i u Francuskoj, Iranu i Sudanu. Kozmetički preparati od ružina ulja spravljani su još u starom Egiptu i Rimu, a i danas su vrlo zastupljeni.
Ruža našeg podneblja
Rosa canina ruža je našeg podneblja. Nju u vidu grmova susrećemo na svakome mjestu. Listovi su joj perasti, naizmjenično raspoređeni, nazubljenih ivica. Cvijet ima jednorednu ružičastu krunicu, posebno intenzivna mirisa. Nakon cvjetanja latice otpadnu, a ostaje zeleni, mesnati ovoj, pun sitnih plodova pokrivenih svilenkastim dlačicama. Do kraja kolovoza ovoj pocrveni, a s prvim mrazom omekša. Vrlo je ukusan, aromatičan i bogat C vitaminom. Narod ga smatra ružinim plodom i zove ga šipurak. Učinkovit je kod proljeva (dijareje) jer sadrži tanine. Uveliko se koristi za spravljanje pekmeza i napitaka, a u slučajevima povećane potrebe za C vitaminom, primjerice u vrijeme gripe i prehlade, šipurkov čaj posebno se preporučuje.
rozalin: komentar modifikovan dana: 18 Sep 2008 16:50; prepravljeno ukupno 1 puta
_________________
August Spies
"Doci ce vrijeme kada ce nasa tisina
biti snaznija od vasih glasova"

