Dva putujuca andjela zaustavila su se kod jedne bogate porodice da prenoce.
Ta ista porodica nije bila posebno ljubazna i nije udovoljila njihovoj zelji da prespavaju u sobi za goste. Umesto u sobu za  
goste, smestili su ih u malu sobu u hladnom podrumu. Kada su pripremili krevete za spavanje, stariji je andjeo primetio rupu  
u zidu i popravio je. Tada ga je mladi andjeo upitao zasto je popravio rupu. Stariji andjeo je odgovorio: "Stvari nisu uvek  
onakve kakvima se cine!"
Sledece noci andjeli su dosli u vrlo siromasnu kucu.
Ljubazan domacin i njegova zena su s' njima podelili svoju veceru i dozvolili im da prespavaju u njihovom krevetu, da bi se  
dobro naspavali i odmorili. Kada se sunce probudilo sledeceg jutra, andjeli su zatekli domacina i njegovu zenu u suzama.  
Njihova jedina krava, cije je mleko bilo njihov jedini izvor prihoda, lezala je mrtva na njivi. Mladji je andjeo bio istinski  
besan i pitao starijeg andjela kako je mogao to dozvoliti: "Prvi domacin je imao sve, a ti si mu ipak pomogao. Drugi domacin  
ima vrlo malo i uprkos tome nas je ljubazno primio, nahranio i cak dozvolio da prespavamo u njegovom krevetu, a ti si  
dozvolio da njegova jedina krava ugine?!"
Stariji andjeo je opet isto odgovorio: "Stvari nisu uvek onakve kakvima se cine! Kada smo bili u hladnom podrumu, primetio  
sam da je u onoj rupi u zidu bilo zlato. Posto je domacin bio vrlo pohlepan i nije bio voljan deliti svoje bogastvo, popravio  
sam rupu. Tako da nikada nece naci to zlato. Prosle noci, kada smo spavali u domacinovom krevetu, andjeo smrti je dosao po  
njegovu zenu. Dao sam mu kravu umesto nje. Stvari nisu uvek takve kakvima se cine!"


_________________
August Spies
"Doci ce vrijeme kada ce nasa tisina
biti snaznija od vasih glasova"

Na dobrotvornoj veceri, na kojoj su se prikupljala sredstva za skolu za djecu sa posebnim potrebama, otac jednog od ucenika podijelio je sa prisutnima pricu koju nece zaboraviti nitko tko je tada bio prisutan tom dogadjaju.

Zahvalio je skoli i njenom predanom osoblju, te nastavio:
„Ukoliko nije ometana vanjskim utjecajima, sve sto priroda stvori je savrseno kreirano.
Ali moj sin Sinisa ne moze nauci sve one stvari koje mogu druga djeca. Nije u stanju razumjeti i napraviti sve ono  sto i njegovi vrsnjaci.
Gdje je tu prirodni poredak stvari, kada se radi o mom sinu?"
Svi prisutni su utihnuli.

Otac je nastavio:
„Vjerujem da se, kada tjelesno i mentalno invalidno dijete, poput mog Sinise, dozivljava svijet,prilika za iskazivanje istinske ljudske prirode sama javi i pokaze, i to u vidu nacina na koji drugi ljudi tretiraju to dijete."

Potom je nastavio pricu.
Sinisa i njegov otac setali su pored parka, gdje su neki djecaci, koje je Sinisa inace poznavao, na terenu igrali nogomet.
Sinisa je upitao oca:
„Sto mislis, tata, da li bi me pustili da igram s njima?"

Sinisin otac je znao da veca djeca ne bi zeljela da netko kao Sinisa igra u njihovoj ekipi,
ali je isto tako vrlo dobro znao koliko bi njegovom sinu znacio da mu dozvole da zaigra,
i koliko bi mu to samo dalo toliko potrebni osjecaj pripadnosti i samopouzdanja,
uvjerenje da ga drustvo prihvata unatoc njegovom invaliditetu.
Sinisin otac je prisao jednom od djecaka pored aut-linije i upitao (ne ocekujuci previse) bi li i Sinisa mogao zaigrati s njima.
Djecak se u nevjerici okrenuo prema igralistu i rekao:
„Znate sto, gospodine, mi gubimo sa 4 : 1, a blizi se i kraj drugog poluvremena. Pa, ..., moze, nek igra za nasu ekipu, pokusat cemo ga postaviti na poziciju lijevog beka."
Sinisa se malo namucio hodajuci do ekipe, ali je sa sirokim osmjehom obukao dres svog tima.
Otac ga je ozaren gledao sa majusnom suzom u oku i osjecajem rastuce topline u grudima.

Djecaci su mogli jasno vidjeti i osjetiti srecu ovog covjeka, ganutog oca koji radosno gleda kako je njegov sin primljen u njihov tim.

Pri kraju utakmice Sinisina ekipa je dala gol iz jedne brze kontre, ali je jos uvijek gubila sa dva gola razlike.
Sinisa je pokrivao lijevu stranu terena.
Iako nikakve akcije tuda nisu isle, on je ocito bio u euforicnom raspolozenju jer je dobio priliku DA BUDE u igri, na travnatom tepihu;
razvukao je osmijeh od uha do uha, dok mu je otac mahao sa tribine.

U samoj zavrsnici Sinisina ekipa je opet postigla gol, dakle, gubila je samo sa 4 : 3 !

Sada, s jednim golom u minusu, smijesila im se prilika za eventualno izjednacenje u dodatnom vremenu od 5 minuta.
I zaista, dosudjen je penal za Sinisin tim i djecaci su se dogovarali tko ce ga izvesti.
Netko je imao ideju da puca Sinisa, ali uz veliki rizik da izgube utakmicu !?
Na opce iznenadjene - Sinisi su ipak dali loptu !
Svi su znali da je to bila nemoguca misija, jer Sinisa nije ni znao ni mogao ni pravilno sutirati,
a kamo li da pogodi okvir gola i da prevari golmana.
Ipak, kad je Sinisa stao iza lopte, protivnicki golman je, shvativsi da Sinisina ekipa svjesno riskira poraz radi tog jednog jedinstvenog trenutka u Sinisinom zivotu,odlucio baciti se na pogresnu stranu kako bi lopta ipak usla u mrezu.
Sinisa je uzeo zalet, zamahnuo i ... traljavo zahvatio loptu, koja je polako krenula ka suprotnoj stativi.
Utakmica bi u ovom trenutku bila prakticno rijesena, jer je lopta bila spora i vecina protivnickih igraca bi je mogla sustici.
Medjutim, i oni su se kretali sasvim lagano, pa svi gledaoci povikase:
„Sinisa, Sinisa, trci za njom, Sinisa, trci stigni je, stigni !!! Trci trci i pukni je u mrezu !!!"

Nikada prije u svom zivotu Sinisa nije toliko brzo trcao. Uspio je, jedva, sticido nje prije nego je zavrsila u gol-autu.
Doteturao se i sirom otvorenih ociju, zadihan, upitnog pogleda, zastao da vidi sto dalje.
Svi povikase: „Sutni je, sutni je u gol !!!"

Uhvativsi dah, Sinisa je vidno potresen, napregavsi  zadnje snage, kao u nekom deliriju, nekako umirio loptu,zahvatio je unutrasnjom stranom stopala i ... i smjestio je u mrezu !!!
Muk, ... , a onda provala ... prasak - svi skocise:
'Sinisa, Sinisa, bravo, Sinisa !!!'
Zajapurenom i prenerazenom Sinisi priskocise svi suigraci grleci ga, ljubeci ga i slaveci ga kao heroja koji je spasio svoj tim od poraza.

„Tog dana ...", zavrsavajuci svoju pricu s drhtajem u glasu potreseni otac, dok su mu suze kotrljale niz lice, „.... djecaci  obiju ekipa donijeli su komadice trave ljubavi i humanosti u ovaj svijet."

Sinisa nije prezivio do slijedeceg ljeta.
Umro je jos iste zime, nikada ne zaboravivsi da je bio heroj, da je zbog toga njegov otac bio presretan  i pamteci kako je svog malog heroja docekala odusevljena majka, grlivsi ga i placeci od srece.


_________________
August Spies
"Doci ce vrijeme kada ce nasa tisina
biti snaznija od vasih glasova"

Filozofija Charlesa Schultza

Ovo što sledi je filozofija Charlesa Schultza, tvorca "Peanutsa" i Charlie Browna. Ne morate zaista odgovarati na pitanja. Samo pročitajte tekst do kraja i shvatićete poruku.

1. Nabrojite petoricu najbogatijih ljudi na svetu.
2. Nabrojite zadnjih pet pobednika u golfu.
3. Nabrojite imena zadnjih pet Miss Worlda.
4. Nabrojite desetero ljudi koji su dobili Nobelovu ili Pulicerovu nagradu.
5. Nabrojite dobitnike Oscara za najboljeg glumca i glumicu u zadnjih pet godina.

I, kakav je rezultat?
Stvar je u tome da malo nas pamti jučerasnje senzacije. Ovo nisu gubitnici, radi se o najboljima na svom području. No, pljesak utihne. Nagrade izgube sjaj. Postignuća padaju u zaborav. Pohvale i povelje pokapaju se skupa s njihovim dobitnicima.

Evo još pitanja, da vidimo kako ćete sada proci.

1. Nabrojite par učitelja koji su vam pomogli u školi.
2. Nabrojite tri prijatelja koji su vam pomogli kad vam je bilo teško.
3. Nabrojite petoro ljudi od kojih ste nešto važno naučili.
4. Razmislite o par ljudi koji su učinili da se osećate važnim.
5. Razmislite o petoro ljudi s kojima se rado družite.

Lakše?
Pouka: Ljudi koji vaš život čine drugaćijim nisu oni s najviše diploma, najviše novaca ili najviše nagrada. To su ljudi kojima je stalo.

Ne brinite o mogućem smaku sveta danas. U Australiji je već ionako sutra!

Pet stvari u zivotu koje se ne mogu vratiti

Devojka je cekala avion u cekaonici jednog velikog aerodroma. Posto je trebala dugo cekati, odlucila je kupiti knjigu kako bi joj vrijeme brze proslo. Uz knjigu kupila je i paketic keksa.
Sjela je u VIP cekaonicu kako je nitko ne bi uznemiravao. Kraj nje je bila stolica sa keksom, a sa druge jedan gospodin koji je citao novine. Kad je ona pocela uzimati kekse i gospodin je uzeo jedan. Ona se sokirala, ali nista nije rekla i nastavila je citati knjigu. U sebi je pomislila: ma gledaj ti ovo, da samo imam malo vise hrabrosti, do sada bih ga vec udarila... Svaki put kad je ona uzimala jedan keks, covjek pored nje, ne obazirajuci se ni na sta, uzimao je isto tako jedan. Nastavili su tako dok nije ostao samo jedan u paketu i djevojka pomisli: bas me zanima sta ce sada napraviti!!!
Covjek uzme posljednji i podijeli ga na dvoje!
Ovo je zaista previse, pomisli djevojka, sokirana uzme svoje stvari, knjigu, torbu i ode prema izlazu iz cekaonice. Kada se osjecala malo bolje, nakon sto ju je prosla ljutnja, sjela je na mjesto gdje nije bilo nikoga da bi izbjegla neke druge neugodne dogadjaje. Zatvori knjigu i otvori torbu da je ubaci u nju. U tom trenutku ugleda paketic keksa jos uvijek netaknut.
Postidje se kao kradljivac i tek tada shvati da je keks, isti kao njen, bio od gospodina koji je sjedio pored nje, ali koji je, bez sokiranja, nervoze ili prepotencije, podijelio i svoj posljednji komad sa njom, totalno suprotno od nje, kojoj su bili povrijedjeni ponos i osjecaji.

ZAKLJUCAK: Koliko puta u nasem zivotu cemo ili smo pojeli tudji keks, a da to nikad necemo ili nismo ni saznali?
Prije nego sto se dodje do brzopletog zakljucka i prije nego sto se pocne misliti lose, GLEDAJ sa paznjom detalje, vrlo cesto situacija nije onakva kako izgleda nama na prvi pogled!!!!

U zivotu postoji 5 stvari koje se ne mogu vratiti:
- Kamen kada je bacen;
- Rijec nakon sto je recena;
- Mogucnost nakon sto je izgubljena;
- Vrijeme kada je proslo;
- Ljubav za koju se NE BORI.


_________________
August Spies
"Doci ce vrijeme kada ce nasa tisina
biti snaznija od vasih glasova"

ŠARGAREPA JE MOJA

Jedna stara žena dospela je posle svoje smrti pred Božji sud. Kopajući po registru, Sudija nije mogao da pronađe ni jedno delo milosrđa osim jedne šargarepe koju je udelila nekom prosjaku. Ipak, moć jednog jedinog čina ljubavi bila je dovoljna da je pošalje u raj. Šargarepa je doneta na sud i uručena je ženi. Kako ju je uzela, počela je da se diže uvis, kao da je vuče nevidljivi konac. U tom trenutku, neki sirotan okačio se za skut njene haljine, za njegovu nogu okačio se neko treći, i ubrzo se formirao čitav niz ljudi koji su se peli ka raju, okačeni o šargarepu. Žena nije osećala nikakav teret, a pošto nije gledala naniže, nije ni primetila šta se dešava.
Peli su se sve više i više, dok nisu stigli do samih vrata raja. U tom trenutku, žena se okrenula da baci poslednji pogled ka Zemlji i ugledala ispod sebe čitav niz ljudi, okačenih o nju.
Kako je pobesnela! Pripretila im je rukom i viknula: "Marš! Dalje od mene! Šargarepa je moja!" Dok je tako mahala rukom, šargarepa joj je ispala i ona se sunovratila sa čitavom svojom pratnjom.

Samo jedan je uzrok sveg zla na Zemlji: "Ovo je moje!"

MONETA BEZ VREDNOSTI

Jedan stari sufu prodavao je sve i svasta da bi zaradio za zivot. Ostavljao je utisak priglupog coveka, jer su mu ljudi cesto placali laznim novcem, ili su mu govorili da su vec platili, iako to nije bila istina, ali on je uvek verovao ljudima na rec.
Kada mu je kucnuo sudnji cas, pogledao je ka nebu i rekao: "Gospode, toliko sam laznih para primio od ljudi, ali ih nikada nisam osudio zbog toga; ogranicio sam se na misao da ne znaju sta cine. I ja sam moneta bez vrednosti, zato, molim te, nemoj me osudjivati"
Tada je zacuo glas: "Kako je moguce osuditi nekog ko nije osudjivao druge?"

Lako je naci nekog ko dela s ljubavlju;
teze je pronaci onog ko misli s ljubavlju

Antoni de Melo - Damari


_________________
August Spies
"Doci ce vrijeme kada ce nasa tisina
biti snaznija od vasih glasova"

Biću srecan kad . . .

Ubedjujemo sami sebe da ce zivot biti bolji kad se vencamo, dobijemo bebu,
a zatim drugu bebu. Onda smo isfrustrirani zato sto deca nisu dovoljno
velika i bicemo zadovoljniji kada porastu. Nakon toga, isfrustrirani smo
zato sto imamo posla sa pubertetlijama. Sigurno cemo biti srecniji kada iza
dju iz tog razdoblja. Govorimo sebi da ce nam zivot biti potpun kada se nas
supruznik dozove pameti, kada kupimo lepsa kola, kada budemo u mogucnosti
da odemo na lepo putovanje, ili kada odemo u penziju. Prava je istina da ne
postoji bolji trenutak za srecu od ovog trenutka. Ako ne sada, kada? Tvoj z
ivot ce uvek biti ispunjen teskocama.

*
Najbolje je da to priznaš sebi i da odlucis da svejedno budes srecan. Sreca
je pravi put. Zato, cuvaj svaki trenutak koji imas, i cuvaj ga jos vise
zato sto si ga podelio sa nekim posebnim, dovoljno posebnim da bi provodio
vreme sa njim... i zapamti da vreme nikoga ne ceka.

*
Zato, prestani da cekas...
Da otplatis kola.
Da kupis novu kucu ili automobil.
Da ti deca odu od kuce.
Da se vratis na studije.
Da zavrsis studije.
Da izgubis 10 kg.
Da dobijes 10 kg.
Da se ozenis (udas).
Da se razvedes.
Da dobijes decu.
Da odes u penziju.
Da dodje leto.
Da dodje prolece.
Da dodje zima.
Da dodje jesen.
Da umres.


Nema boljeg trenutka za srecu od ovog. Sreća je put, a ne cilj.

Zato
radi kao da ti ne treba novac,
voli kao da nikada nisi bio povredjen,
i igraj kao da te niko ne gleda.
*
Ako zelis da ulepsas neciji dan, prosledi ovo nekom posebnom.


_________________
August Spies
"Doci ce vrijeme kada ce nasa tisina
biti snaznija od vasih glasova"

poucno- procitajte

Evo jedan jaaaako poucan tekst
Bio je običan .... genije

Sveučilišni profesor postavio je svojim studentima ovo pitanje:
Je li Bog stvorio sve sto postoji? Jedan student mu je smjelo odgovorio:

Da, Bog je stvorio sve sto postoji!

Bog je sve stvorio? upita profesor još jednom.

Da, profesore odgovori student.

Profesor će potom:
 Ako je Bog stvorio sve, onda je stvorio i zlo. Budući da zlo postoji a uzevši u obzir princip da nas određuje ono sto radimo, onda je i Bog zao!

Student je ostao šutke, a profesor je pun sebe konstatirao kako je još jednom dokazao da je ono sto kršćani vjeruju zapravo mit.

Drugi je student podigao ruku i pitao profesora smije li ga nešto pitati.
Naravno odgovori profesor.

Student ustane i reče:
Profesore, postoji li hladnoća?
Kakvo je to pitanje? Naravno da postoji. Zar ti nikad nije bilo hladno?

Studenti su se zahihotali na kolegino pitanje.

Mladić je odgovorio:
Zapravo profesore, hladnoća ne postoji. Prema zakonima fizike, ono sto mi smatramo hladnoćom u stvarnosti je odsustvo topline. Svako tijelo ili objekt prema proučavanju ima ili prenosi energiju, a toplina je ono sto čini da tijelo ima ili prenosi energiju.

Apsolutna nula znaci potpunu odsutnost topline, sve stvari postanu inertne i nesposobne za reakciju na toj temperaturi. Hladnoća ne postoji. Mi smo stvorili tu riječ da opišemo kako se osjećamo ako nemamo toplinu.

Student nastavi s pitanjem:
Profesore, postoji li tama?
 Profesor odgovori: Naravno da postoji.

Student će na to:
Opet ste u krivu, profesore, ni tama ne postoji. Tama je u stvarnosti samo odsustvo svjetla. Svjetlo možemo proučavati, ali tamu ne. Zapravo, možemo se poslužiti Newtonovom prizmom da pretvorimo bijelo svjetlo u mnoge boje i proučavati različite duljine svjetlosnih valova za svaku boju. Ne možemo mjeriti tamu. Najobičnija zraka svjetla može prodrijeti u
svijet tame i prosvijetliti ju. Kako možete znati koliko je određeni prostor mračan? Mjerite količinu prisutnog svjetla. Nije li ovo točno? Tama je pojam koji ljudi koriste da opisu sto se događa kada nema svjetla.

Na kraju, mladić upita: Profesore, postoji li zlo?

Sad već pomalo nesiguran, profesor odgovori: naravno, kao sto sam već rekao. Vidimo zlo svaki dan. Najčešće u svakodnevnim primjerima čovjekove nečovječnosti prema drugim ljudima... u zločinima i nasilju  diljem svijeta. Ove manifestacije nisu ništa drugo nego zlo.

Na to će student:
 Profesore, zlo ne postoji, ili barem ne postoji po sebi. Zlo je jednostavno odsustvo Boga. Bas kao i tama i hladnoća, to
je pojam kojeg su ljudi stvorili da opisu odsutnost Boga. Bog nije stvorio zlo. Zlo nije poput vjere i ljubavi koje postoje bas kao sto postoje svijetlo i toplina. Zlo je posljedica onog sto se dogodi kada u čovjekovom srcu nije nazočna Božja ljubav. Bas poput hladnoće koju doživljavamo u odsustvu topline, ili poput tame koja se događa kada nema svjetla.

Profesor je sjeo.
Mladić se zvao Albert Einstein


_________________
August Spies
"Doci ce vrijeme kada ce nasa tisina
biti snaznija od vasih glasova"

Moj prijatelj otvori jednu od ladica koja je pripadala njegovoj zeni. Izvadi jedan zamotuljak u pirincanom papiru i rece: „Ovo nije bilo sta, ovo je nesto specijalno.“
Odmotao je paketic i odbacio papir, i onda se duboko zagledao u biranu svilu i cipku. Ona je ovo kupila kad smo bili prvi put u New York-u, pre otprilike osam ili devet godina. Nije to nikad upotrebila. Cuvala je to za neku „specijalnu priliku“…

„Dobro...ja mislim da je sada prigodna prilika za to". Prisao je krevetu i polozio rublje pored druge garderobe, koju ce ona imati - na pogrebu.
Njegova zena je umrla…
Okrene se prema meni i rece: „Ne cuvaj nikada nista za neke specijalne prilike, svaki dan u tvom zivotu je specijalan“.
Jos uvek mislim na njegove reci...one su promenile moj zivot. Vise citam, a cistim manje. Sedim na terasi, uzivam u pejzazu, i ne smeta mi korov u vrtu.
Provodim vise vremena s porodicom, a manje na poslu. Shvatio sam da je zivot u sustini jedna celina ispunjena uzicima, a ne kurs preživljavanja.

Vise nista ne cuvam. Upotrebljavam svoje kristalne case svaki dan. Obucem svoj novi sako kad idem u supermarket, ako mi je zelja.
Ja ne cuvam svoj najbolji parfem za specijalne izlaske, ja ga upotrebljavam uvek kad pozelim. Fraze... „jednog dana“ i „jednog od ovih dana“ su nestale iz mog recnika.
Ako nesto vredi vieti, slusati ili raditi, onda ja to zelim videti, slusati ili raditi sada. Ja nisam siguran u to sta bi zena mog prijatelja uradila, da je samo znala da je nece biti ovde sutra…
Ja mislim da bi ona bila vise u kontaktu sa svojom familijom, svojim najblizim prijateljima.
Ona bi mozda nazvala svoje stare prijatelje i molila za oprostaj za neke nesporazume, i pomirila se s njima. Verujem da bi ona isla jesti u kineski restoran, to je njena omiljena hrana.
Upravo ove neucinjene male stvari sto meni smetaju, ako bih ja znao da su mi sati izbrojani. Smeta mi sto sam prestao sretati svoje dobre prijatelje koje sam „jednog dana“ hteo kontaktirati.
Smeta mi sto ne pisem pisma, koja sam mislio pisati „jednog od ovih dana“. Smeta mi i zalosti me da nisam rekao svojim roditeljima, svojoj braci i deci, cesce, koliko ih volim.

Sada pokusavam da ne zakasnim, ne drzim po strani, ili cuvam nesto, sto moze obogatiti nas zivot sa smehom ili radoscu.
I svaki dan kazem samom sebi, da je danas jedan specijalan dan... Svaki dan, svaki sat, svaki minut... je specijalan.
„Jednog od ovih dana“ je tako daleko... ponekad ne dodje nikada vise...


_________________
August Spies
"Doci ce vrijeme kada ce nasa tisina
biti snaznija od vasih glasova"

Vlak kroz zivot

Kad se rodimo i kročimo u vlak, susrećemo se s ljudima za koje mislimo da će nas pratiti tijekom cijeloga našega putovanja. Primjerice, naši roditelji…
Nažalost, istina je posve drukčija. Kadli-tadli oni oni će sići s vlaka i ostaviti nas bez svoje ljubavi, svoje naklonosti, nježnosti, bez svoga prijateljstva i svoga društva.
Međutim, u vlak će unići
druge osobe
koje će nam biti
veoma važne.
To su naša braća i sestre,
naši prijatelji te ljudi koje susrećemo te koje ćemo
zavoljeti u svome životu.
Mnoge osobe koje ulaze
gledaju na putovanje
kao na kratku šetnju.
Drugi pak  na svojoj vožnji
kroz život nalaze samo žalost i tugu.
Ali ima i onih koji su u vlaku za vožnje
uvijek nadohvat ruke te spremno pomažu onima kojima treba pomoć.
Mnogi nakon svoga silaska s vlaka ostavljaju iza sebe trajnu čežnju.
Mnogi nas sunovraćuju u
duboku nevolju.
Mnogi ulaze i silaze
a da ih nismo ni zapazili.
Čudi nas što su mnogi putnici koji su nam najdraži negdje u nekom drugom vagonu.
Ostavljaju nas same u tome odsječku našega putovanja.
Naravno da nas
to ne priječi
uzeti na sebe tegobe putovanja i samoće
potražiti ih te se
pokušati  smjestiti
u njihov vagon.
Međutim,na našu žalost ne možemo sjesti uz njih. Mjesto je  pored njih već netko drugi zauzeo.
I takav je život. Prepun izazova, snova, maštanja, nadanja, prepun sastanaka i rastanaka, bez ponovnoga sastanka. I nikad se ti trenutci ne će vratiti. Pokušajmo od svoga putovanja kroz život učiniti najbolje što možemo.
Pokušajmo sa svima u vlaku biti u miru. Pokušajmo u svakome od njih vidjeti ono najbolje što je u njima.
Sjetimo se i toga da na svakome odsječku životnoga kolosijeka
netko od suputnika može ‘iskliznuti’ te da treba naše razumijevanje i simpatije.
I mi ćemo možebit ‘iskliznuti’ s kolosijeka. I vjerujemo da će se netko naći tko će nas razumjeti.  
I najveći je misterij putovanja što ne znamo kad ćemo mi napokon sići s vlaka. Isto tako ne znamo ni kad će naši suputnici sići. Pa ni za one koji sjede tik uz nas.
Bit ću veoma tužan i žalostan kad moradnem sići zauvijek s vlaka.
Vjerujem da će veoma boljeti rastanak s nekim prijateljima koje sam susreo za vrijeme putovanja te koji su mi postali dragi.
Veoma će me ražalostiti što ću morati ostaviti svoju djecu same. Međutim, gajim nadu da će doći i glavni kolodvor. Tada ću vidjeti kako svi oni pristižu, sa svom prtljagom što je za ulaska u vlak nisu imali. To će me silno obradovati.
Usrećit će me činjenica te pomisao da sam im pomogao povećati putnu prtljagu te da sam u nju stavio  prave sadržaje.
Trudimo se i nastojmo  da imadnemo sretno putovanje te da se na kraju sva muka stostruko isplatila. Pokušajmo da pri silasku s vlaka ostavimo prazno sjedalo koje budi u ostalim putnicima što nastavljaju putovanje  čežnju te lijepa i ugodna  sjećanja.


_________________
August Spies
"Doci ce vrijeme kada ce nasa tisina
biti snaznija od vasih glasova"

MILIONER

Neki nezaposleni građanin konkurisao je za mesto običnog čistača u firmi "Microsoft".Jedan od šefova ga pozove na razgovor i predviđen test, a posle toga mu saopštava da je primljen i zatraži njegov mail, kako bi mu poslao upitnik a potom i obavještenje kad treba stupiti na posao.

Začuđen, novozaposleni čovek odgovara da ne poseduje kompjuter, pa prema tome nema ni vlastiti mail.

- Onda vam moram reći da vi virtuelno ne postojite, pa shodno tome ne možete dobiti posao - hladno reče šef.

Nezaposleni čovek ne znajući od očaja šta činiti, a u dzepu ima još samo deset dolara,odluči u samoposluzi kupiti sanduk svežeg paradajza, kojeg je zatim na improvizovanoj tezgi prodavao po duplo većoj ceni. Onda je kupio novi sanduk, jednom pa još jednom, i od tog dana ukupno zaradio 80 dolara.

Sledećih dana je ustajao sve ranije ,a dolazio kući sve kasnije stalno uvećavajući svoj prihod. Zatim je kupio kolica, ali ih ubrzo zamjenjuje kamiončićem i tako, malo po malo sastavlja čitavu flotu malih kamiončića kojima transportuje robu. Za nekoliko godina postaje vlasnik jednog od najvećih lanaca prodaje povrća u Americi! Brinući za budućnost svoje obitelji odlučio je zaključiti osiguranje sa Osiguravajućim zavodom.

Nakon obavljenog razgovora službenik zavoda mu zatraži mail adresu, kako bi mu poslali ugovor ali začudi se odgovoru da bogati čovek nema mail. -Kako je to moguće, a izgradili ste imperiju! Zamislite što biste danas bili da još imate mail?!

Bio bi čistač kod "Microsofta".

Pouka priče:

1.Ako želis biti čistač kod Microsofta nabavi mail.
2.Ukoliko ga ne nabaviš možes postati milioner.
3.Ako si priču primio preko mail-a, blizi si čistaču nego milioneru


_________________
August Spies
"Doci ce vrijeme kada ce nasa tisina
biti snaznija od vasih glasova"

Za sve one koji mnogo rade a imaju ili planiraju imati djecu…
 
 
Čovjek se vratio s posla kasno, umoran i nervozan i nađe svog 5-godišnjeg sina kako ga čeka na vratima.

SIN: 'Tata, smijem li te nešto pitati?'

OTAC 'Da, naravno, reci, što je?

SIN: 'Tata, koliko zarađuješ na sat?'

OTAC: 'To se tebe ne tiče. Zašto me to pitaš?' kaže gnjevno

SIN: 'Samo sam želio znati. Molim te, reci mi, koliko zarađuješ na sat?'

OTAC: 'Ako već moraš znati, zarađujem 50 dolara na sat.'

SIN: 'Oh,' dječak odgovori, spuštene glave.

SIN: 'Tata, molim te, možeš li mi posuditi 25 dolara?'
Otac je bio bijesan 'Ako je jedini razlog što me pitaš da ti posudim 25 dolara taj da možeš kupiti nekakvu igračku ili sličnu besmislicu, tada se okreni i odi ravno u sobu i razmisli zašto si tako sebičan. Ja ne radim svaki dan za takve dječje idiotarije!'
Dječak je tiho otišao u sobu i zatvorio vrata.
Čovjek je sjeo i postao još ljući zbog dječakovog pitanja...kako se usuđuje pitati takva pitanja samo da bi dobio novac?'
Nakon nekih sat vremena, malo se smirio pa razmislio:

Možda mu je nešto stvarno trebalo za tih 25 dolara...stvarno ne pita često novac...
Čovjek je otišao u njegovu sobu i otvorio vrata.
'Jesi zaspao, sine?', upitao je.

'Ne, tata, budan sam" odgovori dječak.

'Razmišljao sam...možda sam bio prestrog prema tebi maloprije. Imao sam težak dan i iskalio sam se na tebi. Evo ti 25 dolara koje si tražio.'
Dječak se uspravio, smiješeći se. 'Oh, hvala ti, tata!', poviknuo je. Tada, posegnuvši ispod jastuka, izvukao je snop zgužvanih novčanica.
Kad je vidio da dječak već ima novac, opet se počeo ljutiti.

Dječak je polako izbrojao svoj novac i pogledao oca.
'Zašto si tražio još novca, ako ga već imaš?', planu otac

'Zato što nisam imao dovoljno, a sada imam.', odgovori dječak.

'Tata, sada imam 50 dolara. Mogu li kupiti sat tvoga vremena? Molim te, dođi sutra doma ranije. Želim večerati s tobom."

Otac je bio slomljen. Zagrlio je sina i molio ga za oprost.

Ovo je samo kratki podsjetnik za sve vas koji naporno radite. Ne smijemo dozvoliti da vrijeme prolazi mimo nas bez da provedemo neko vrijeme s ljudima koji nam puno znače, koji su bliski našem srcu. Sjeti se podijeliti tih 50 dolara s nekime koga voliš.

Da umremo sutra, kompanije za koje radimo će nas lako zamijeniti. Ali obitelji i prijateljima koji ostanu za nama nedostajat ćemo do kraja života.


_________________
August Spies
"Doci ce vrijeme kada ce nasa tisina
biti snaznija od vasih glasova"

Djevojka je čekala avion u čekaonici jednog velikog aerodroma.Pošto je
trebala dugo čekati, odlučila je kupiti knjigu kako bi joj vrijeme brze
prošlo.
Uz knjigu kupila je i paketić keksa.
Sjela je u VIP čekaonicu kako je nitko ne bi uznemiravao.
Kraj nje je bila stolica na kojoj su bili keksi, a sa druge jedan gospodin koji je čitao novine.
Kad je ona počela uzimati kekse i gospodin je uzeo jedan. Ona se šokirala,ali nista nije rekla i nastavila je čitati knjigu.
U sebi je pomislila: ma gledaj ti ovo, da samo imam malo više hrabrosti, do sada bih ga već udarila...

Svaki put kad je ona uzimala jedan keks, čovjek pored nje, ne obazirući se ni na šta, uzimao je isto tako jedan.
Nastavili su tako dok nije ostao samo jedan u paketu i djevojka pomisli: baš me zanima sta će sad napraviti!!!
Čovjek uze posljednji keks i podijeli ga na dvoje!
Ovo je zaista previše, poče da uspuhuje šokirana, uze svoje stvari, knjigu, torbu i ode prema izlazu iz čekaonice.

Kada se osjećala malo bolje, nakon što ju je prošla ljutnja, sjela je na
mjesto gdje nije bilo nikoga da bi izbjegla neke druge neprijatne događaje.
Zatvori knjigu i otvori torbu da je ubaci u nju. U tom trenutku ugleda
paketić keksa jos uvijek bio netaknut.
Postidje se kao kradljivac i tek tada shvati da je keks, isti kao njen, bio
od gospodina koji je sjedio pored nje, ali koji je, bez šokiranja, nervoze
ili prepotencije, podijelio i svoj posljednji komad sa njom, totalno
suprotno od nje, kojoj su bili povrijeđeni ponos i osjećaji.

ZAKLJUČAK: Koliko puta u našem životu ćemo ili smo pojeli tuđi keks, a da to nikad nećemo ili nismo ni saznali?

Prije nego sto se dođe do brzopletog zaključka i prije nego što se počne
misliti loše, GLEDAJ sa pažnjom detalje, vrlo često situacija nije onakva
kako izgleda nama na prvi pogled!!!!


_________________
August Spies
"Doci ce vrijeme kada ce nasa tisina
biti snaznija od vasih glasova"

Nakon što je nedavno u medijima u BiH javno objavljen oglas "Prodajem državu marke "BiH Dayton": Godina proizvodnje 1995., malo "udarana", nema sirene (himne), sa stranim tablama...", javio se i prvi kupac koji je "izrazio" ozbiljne namjere da "državu preuzme u svoje ruke" i na najbolji mogući način "sačuva" njena dobra. Ponudu prenosimo u cjelosti:

Poštovani,

javljamo se povodom oglasa http://www.24sata.info/24826.

Htjeli bi smo da od Vas nesposobnjakovića, separatista, nacionalista i fašista otkupimo tu lijepu zemlju u srcu Evrope, koju ste uspjeli rasprodati i raskućiti. Svečano obećavamo da će mo ponuditi više para nego što ste dobili za Fabriku duhana Mostar, Velmos i Hepok.

Ono za šta bi smo iskoristili tu zemlju, koja je na prodaju, jeste obezbjediti normalan život ljudima koji žive u njoj, obezbjediti radna mjesta, obezbjediti bolje obrazovanje mladim ljudima.

Za sve informacije molimo Vas da nas kontaktirate na ovaj mail. Ukoliko ne razumijete jezik i pismo u kome pišemo molimo da nam se javite kako bi naš najmlađi član od 12 godina preveo na srpski / hrvatski / bosanski / ili pak na ćirilicu.

Hvala!


_________________
August Spies
"Doci ce vrijeme kada ce nasa tisina
biti snaznija od vasih glasova"